Zanimljivo je da je predsednik grupe prijateljstva poslanik LDP-a Nenad Prokić, čija je fotografija sa masonskim obeležjima pre nekoliko godina objavljena u novinama, a da većina od 22 poslanika, koji su članovi ove grupe, ne znaju šta gotovo ništa o „Malteškom redu“!
Prokićev telefon juče nije bio dostupan, a njegove kolege nisu znale čak ni kojim aktivnostima bi trebalo da se bavi grupa prijateljstva sa „Malteškim redom“.
Poslanik DS-a Gorica Mojović priznaje u izjavi za „Alo!“ da ne zna čime se bavi „Malteški red“.
- Koleginice su me nagovorile da se učlanim, jer sam bila član samo jedne grupe prijateljstva. Tek treba da vidim o čemu se tu radi. Računam da to nije nešto iz čega ne mogu da istupim ako mi se ne svidi, pa nismo se verili! Nije to neka sekta ili škola - smatra Mojovićeva.
Na pitanje da li je čula za vezu između masona i „Malteškog reda“, Mojovićeva kaže da su „to sve spekulacije i da joj je to već postalo smešno“. I šef poslaničke grupe manjina Balint Pastor kaže da se učlanio iz radoznalosti, ali da „ponešto zna“ o „Malteškom redu“.
- Čuo sam da se „Malteški red“ dovodi u vezu sa masonima, ali ne znam da li je to tačno. Moj motiv da se učlanim je to što se ne radi o državi, već organizaciji. Još nismo imali sastanak grupe i baš me zanima kako će se odvijati rad - poručuje Pastor.
Jelena Trivan iz DS-a kaže da bi joj mnogo smetalo kada bi znala da „Malteški red“ ima veze sa masonima.
- Nisam za to čula, ali smetalo bi mi! Moj motiv da se učlanim bio je da saznam nešto o oblicima saradnje sa organizacijom koja nije država, ali je subjekt međunarodnog prava. „Malteški red“ bavi se humanitarnim i socijalnim poslovima i moja ideja je da vidim na koji način oni mogu da nam pomognu - objašnjava Trivanova.
Poslanik SRS-a Zoran Krasić kaže da grupa prijateljstva sa „Malteškim redom“ u Skupštini ne bi smela da postoji, jer ne ispunjava uslove.
- Koliko ja znam, ovakva saradnja moguća je samo sa parlamentima, a „Malteški red“ nije država i nema parlament - smatra Krasić.
Mason Dragutin Zagorac, veliki komander Velike ujedinjene lože Srbije, tvrdi da ne treba izjednačavati masone i „Malteški red“.
- Vitezovi „Malteškog reda“ su katolici, mada u poslednjih nekoliko godina čujem da su se pojavili i u okviru pravoslavne vere. Masonerija, sa druge strane, nije vezana za veroispovest niti politiku. Braća (masoni, op. a. ) su ljudi na dobrom glasu koji na teritoriji gde žive omogućavaju boljitak u nauci, tehnologiji, umetnosti - objašnjava on.
Ova katolička organizacija, osnovana pre 1050. godine u Jerusalimu, prihvaćena je kao subjekt međunarodnog prava, mada od „teritorije“ poseduje svega dve vile u Rimu. Uticaj koji uživa daleko je veći, a red ima diplomatske odnose sa 96 zemalja i ima stalne misije u UN-u i njegovim specijalnim agencijama i delegacije u internacionalnim organizacijama. „Malteški red“ aktivan je u oblastima medicinske i društvene nege i humanitarne pomoći u više od 120 zemalja.
Misija „Malteškog reda“ je sumirana u motu „Tuitio Fidei et Obsequium Pauperum“ - odbrana vere i pomoć onima koji pate.
Red je sačinjen od više od 12.500 vitezova i gospi, prisutan je u 54 zemlje. Ima šest velikih zajednica vitezova, pet zajednica vitezova i 47 nacionalnih asocijacija.
1. Nenad Prokić (LDP)
2. Aleksandra Ilić (NS)
3. Balint Pastor (SVM)
4. Gordana Čomić (DS)
5. Gorica Mojović (DS)
6. Ivan Andrić (LDP)
7. Jelena Trivan (DS)
Za slučaj da su Kinezi i Feng Shui imali pravo…
Ove godine juli ima 5 petaka, 5 subota i 5 nedjelja.
Julio 2012
Lunes
Martes
Miércoles
Jueves
Viernes
Sábado
Domingo
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
To se dešava isključivo svake 823 godine.
Ovaj fenomen zovu “vreća para”.
Pošalji ovo svojim prijateljima i, kako kažu Kinezi, dobit ćeš novce u naredna 4 dana.
Prema Feng Shui-u, onaj koji ne pošalje ili ne podijeli ovu informaciju zauvijek će ostati siromašan.
Meni se to sigurno neće desiti!
ари су најсроднији са Сомалијцима, Арапима, Турцима и Циганима из Македоније. Поседују сличне проценте е3б1 и ј2 халогрупу као и поменути народи. DNK приказује Х сродне са Мароканцима и Палестинцима. ари са К М су 47% е3б1, то је типична група Сомалијаца, Арапа и Турака. Илирска група је и1б које поседују С 30%, а ари на К М је имају 2.7% што без сумње руши теорије о томе како су потомци Илира.
Ко се сматрао Илиром у XVIII веку?
Судећи према књизи Јохана Христифора барона Бартенштајна “Кратак
извештај о стању расејанога многобројнога илирскога народа” из
1761. године, Илирима су сматрани С . Он каже:
“Илирски народ. Право му је седиште у Срему, то јест, у источној
страни Славоније, и у Галицији. У овоме пак чланку реч је о Илирима,
који су се по Угарској настанили. Народ је тај дошао из А ,
Д , Б и С ; има свој властит језик. Прве су у њега
врлине, да је веран своме владаоцу, да љуби правду, гостопримство и
јунаштво; имена породичка нису код њега у обичају. сваки се Илир
позива по имену, као што му је на крштењу наденуто. А ако је коме
отац био човек на гласу, онда се син позива по имену очином,
наставивши на ото некакав наставак (ић). Овај народ највећма милује
мученицу (ракију) и жене. Држи се староверске цркве, која се
разликује од католичке у овоме троме: 1, они (Илири) верују да св.
дух излази само од оца; 2, не припознају папине (првенствене)
власти, а 3, одричу да има огња за чишћење (Пургаториум), макар
што и сами мисле, да је добро молити се за душу својих мртвих.
Попови (пароси) у њих морају бити ожењени ил удовци.”
Ј. Х. барон Бартенштајн: “О расејаном илирско-расцијанском народу
(1761)”, Гутенбергова галаксија, Београд/Ваљево, 1995, стр. 201
U svojoj knjizi “Djubriste Covecijeg Porekla (2007)” sam obradio poreklo balkanskih naroda kroz DNK studiju. U ovom sam delu ustvari istrazivao svoje poreklo kroz DNK studiju, znane istorijske podatke kao i religiju…Trazeci materijal za knjigu sam pronasao podatak da je i Dr. Osmanagic uradio analizu DNK cime je doznao da je njegova DNK haplogrupa E3b (M35). Interesantno je da je i moja haplogrupa ista sto dokazuje da smo potekli iz iste porodice u poslednjih 25,000 godina. Inace, haplogrupa E3b je mediteranska grupa kojoj pripadaju narodi koji zive oko Mediteranskog Mora.
U svojoj knjizi “Djubriste Covecijeg Porekla (2007)” sam obradio poreklo balkanskih naroda kroz DNK studiju. U ovom sam delu ustvari istrazivao svoje poreklo kroz DNK studiju, znane istorijske podatke kao i religiju…Trazeci materijal za knjigu sam pronasao podatak da je i Dr. Osmanagic uradio analizu DNK cime je doznao da je njegova DNK haplogrupa E3b (M35). Interesantno je da je i moja haplogrupa ista sto dokazuje da smo potekli iz iste porodice u poslednjih 25,000 godina. Inace, haplogrupa E3b je mediteranska grupa kojoj pripadaju narodi koji zive oko Mediteranskog Mora
U ruskom jeziku upotrebljavaju se termini: cerkovno-slavjanskijj, staro-slavjanskijj, drevne-cerkovnoslavjanskijj, novo-cerkovnoslavjanskijj i sovremennyjj cerkovno-slavjanskijj jazyki (pishe se i sa crticom i zajedno: nekog strogog pravila nema). Na srpskom jeziku, to bi zvučalo otprilike kao: crkvenoslovenski, staroslovenski, drevno-crkvenoslovenski, novo-crkvenoslovenski i savremeni crkvenoslovenski jezici. Na zapadu, izučava se uglavnom Church-Slavonic mada se termin Old Church-Slavonic isto često sreće / upotrebljava. Cilj ovog rada nije sveobuhvatnost ili analiza istorije razvoja crkvenslovenskog jezika i svih njegovih reformi i vremenskih granica (9. vek; 14. vek; 18-19. vek itd.) nego prezentacija jednog prelepog pisma tako da ću se ja zaustaviti na terminu „crkvenoslovenski”.
Zašto se baviti poluzaboravljenim, mrtvim jezikom i pismom? Kao prvo, nije to mrtav jezik: samo u jednoj Moskvi, godišnje se štampa nekoliko desetina hiljada (!) izdanja na crkvenoslovenskom jeziku sa originalnom gramatikom. I kao drugo: da bi se uspešnije borili sa agresivnom ekspanzijom pseudo-standarda u pisanju našeg jezika, mi moramo da bolje razumemo jezik na kome su pisali i Car Dušan i Vladika Rade a koji je brkati čičica, inače veliki ljubitelj erotskih priča i erotske poezije, neshvatljivo lako i brzo uništio. Zapad mu je, kao i uvek kada je reč o uništavanju čega bi to ne bilo (oni to inače zovu „reformisanje”), sversdno pomogao.
Crkvenoslovenski jezik je literaturni jezik kojim su se služili Kirilo (Ćirilo) i Metodije za prevod Svetog Pisma i drugih religioznih radova. U tom procesu oni su izobreli novo pismo — glagoljicu. Negde u 10. veku, zahvaljujući Svetom Klementiju Ohridskom, pojavilo se još jedno pismo: kirilica (ćirilica). U početku se koristilo samo za pisanje crkvenoslovenskog jezika ali je kasnije adaptirano za pisanje mnogih drugih (uglavnom slovenskih) jezika i u nepromenjenom obliku, zadržalo se do početka 18. veka. Petar I je uradio prvu veliku reformu ćirilice i novo, tzv. građansko pismo je prihvaćeno svim narodima koji su do tada koristili isključivo crkvenoslovensko pismo.
*) Транслитеровано / транскрибовано / transliteracija.
Kao i u srpskom jeziku, veliko slovo može da se koristi:
Slovo veliko jus
sreće se vrlo retko: za neka mesta u računanju vremena Pashe i to uglavnom, samo veliko. Slovo
(ik), u crkvenoslovenskoj numeraciji, koristi se za obeležavanje broja 400.
Osim osnovnih slova, crkvenoslovenski jezik je jako bogat moćnim sistemom nadslovnih znakova koji su podeljeni u dve grupe: akcenti i znaci skraćivanja pisma.
U crkvenoslovenskom jeziku, nadslovni znaci mogu da se stavljaju samo nad samoglasnicima. Reč može da sadrži samo jedan akcenat. Nadslovnik koji sadrži pridihanje, može da se stavlja samo iznad prvog slova u reči (ako je ono samoglasnik). I obrnuto: ako je prvo slovo u reči samoglasnik, nad njim se obavezno stavlja akcenat sa pridihanjem.
Pajerok zamenjuje tvrdi znak (er) i koristi se kako na kraju reči, tako i u sredini nad suglasnicima. Upotreba titla je mnogo komplikovanija i u jeziku koji se koristi danas, vrlo konkretizovana. Nekada se koristio mnogo više tako da je maltene imao status dodatnog slova. U crkvenoslovenskom jeziku primenjuju se sledeći slovo-titlovi: v, g, d, ž, z, n, o, r, s, h, č. Nazivaju se oni po imenu slova iz azbuke s dodatkom reči -titlo (slovo-titlo, dobro-titlo …). Evo kako oni izgledaju:
U principu, pajerok
se isto odnosi ka grupi titlova (er-titl). Titlovi
,
,
,
i
primenjuju se često (posebno
i
) a ostali relativno retko.
Brojevi su od velike važnosti za crkvenoslovenski jezik i sreću se jako često. U pisanim službama, njima se obeležavaju veze na glave, stranice i određene citate, brojevi glasova, količina ponavljanja itd. U crkvenoslovenskim tekstovima, brojevi se pišu slovima. Brojčane vrednosti 30 slova azbuke su sledeći:
Prvo se pišu slova stotine, zatim desetine i na kraju jedinice. Da bi mogli da razlikujemo brojeve od reči, nad brojevima se stavlja prosti titl
. Ako se broj piše sa nekoliko slova, onda se titl stavlja nad drugim slovom. Spisak reči u kojima se isto koristi prosti titl, postrojen je na taj način da se one nikada ne presecaju sa brojevima(!). Ako dvocifren (dvoslovni) broj ima vrednost od 11 do 19,
se stavlja na kraj broja. Brojevi veći od 1000 pišu se istim ovim slovima samo se pred njih dodaje tzv. ćirilični znak za hiljadu
. Analogično tome, postoje još dva znaka za pisanje velikih brojeva: za 100 hiljada
i za milion:
.
Reč ne može da počinje sa
,
ili
. Umesto njih koristi se
,
,
i
. Kao i u ruskom jeziku, reč isto tako ne može da počinje sa
,
ili
. Slovom
, u crkvenoslovenskom jeziku, počinje samo jedna reč: ezda (jezda: put; vožnja) —
(i ostale njene varijacije). U našem [srpskom] jeziku, ja još nisam video ni jednu reč koja bi počinjala na veliko jat. Na primer, Nѣgošev Gorskié vienacú obiluje malim jat a veliki se sreće samo u imenima heroja.
Sada je mnogo lakše razumeti na kakvom je to pismu Njegoš napisao Gorski vijenac. Neki to zovu sla(o)venosrpski, neko srpskosla(o)venski neko čak „slavjanica” (to naravno, nije slavjanica). Ja bih ga nazvao jednostavno „ćirilicom”. Ono ima 37 slova i to su:
ABVGDĐEŞŽZIIÉJKLMNOPRSTĆUFHCČDžŠÚŰÜѢŢß
abvgdđeşžziiéjklmnoprstćufhcčdžšúűüѣţ˙
Osim Đ, Ş, I, Ć, Dž i Ѣ, sva ova slova su i danas zastupljena u ruskom jeziku. Jako lepo pismo i nisam siguran da je tu išta trebalo dirati, osim možda:
i ne udaljavati nas od ostalog slovenskog sveta sa ciljem (kroz istoriju dokazanim kao apsurdan) da se približimo zapadu preko pisma koje će biti uprošćeno i ličiti na latinicu (na istok treba da gledamo, poručio nam je Tvorac). Tj. nikakvih Lj i Nj i šta ti ja znam.
Zašto izbaciti E ili vratit staro A? Sve je to jako jednostavno: evo kako izgledaju velika i mala slova ćirilice i latiničnog alfabeta:
Aa Bb Vv Gg Dd Đđ Ee Şş Žž Zz Ii Ii Éé Jj Kk Ll Mm Nn Oo Pp Rr Ss Tt Ćć Uu Ff Hh Cc Čč Dždž Šš Úú Űű Üü Ѣѣ Ţţ ß˙
Aa Bb Cc Dd Ee Ff Gg Hh Ii Jj Kk Ll Mm Nn Oo Pp Qq Rr Ss Tt Uu Vv Ww Xx Yy Zz
Jasno se vidi da su sva mala ćirilična slova napisana isto kao i velika što je, i logično i pravilno i silno(!) a to nije slučaj sa latiničkim alfabetom. U ćirilici jedini „tuđinci” su A, B i E. B se izuzima iz diskusije jer je ono unikalno i jedinstveno i znači Bog. Neka jedinstvenim i ostane. Ali, staro A je izgledalo ovako ![]()
a izbačeno je još Svetim Klementijem; verovatno mu je isuviše ličilo na grčku alfu.
Eto, toliko o svemu tome. Svoj jezik, pismo i istoriju treba voleti. Pored ljepote, zemlja se brani i znanjem jer:
Iz rada A. M. Kamčatnova „Stranica iz istorije borbe za crkvenoslovenski jezik” sa godišnje bogoslovske konferencije pravoslavnog Sveto-Tihonovskog bogoslovskog instituta
OTAVA - Nema zarade, nema ni leka.
Kanadski naučnici pronašli su lek za rak, ali ga velike farmaceutske kompanije ignorišu jer ne mogu da ga patentiraju i tako na njemu zarađuju.
Naučnici sa Univerziteta Alberta iz kanadskog Edmontona poslednjih nekoliko godina izlečili su rak primenom dihloracetata (DCA), koji se trenutno koristi za poremećaje metabolizma. Za lek nije potreban patent, pa svako može da ga primeni brzo i jeftino, za razliku od skupih lekova za rak velikih farmaceutskih kompanija.
Kanadski naučnici su DCA testirali na ljudskim ćelijama usađenim u miševe i on je uspeo da ubije rak pluća, grudi i mozga, pri čemu su zdrave ćelije bile neoštećene.
Dihloracetat u borbi protiv ćelija raka podstiče mitohondrije, ćelijske organele - odgovorne za proizvodnju 95 odsto energije koja je potrebna organizmu. Ovaj efekat dozvoljava reaktivaciju procesa koji se naziva apoptoza. Mitohondrije u sebi imaju program za samouništenje koji se aktivira kad se radi o ćelijama raka. Bez apoptoze, tumori brzo i neobuzdano rastu, jer njihove ćelije odbijaju da se „ugase“. Funkcionalne i aktivirane mitohondrije, zahvaljujući DCA, pokreću taj proces i jednostavno ubijaju ćelije raka. Farmaceutske kompanije ne ulažu u ova istraživanja jer se metod s DCA ne može patentirati, a bez patenta oni ne mogu da zarade.
![]()
Šta je DCA
Dihloracetat ili dihloracetatna kiselina je hemijski spoj kod koga su atomi vodonika u metilnoj grupi zamenjeni atomima hlora. Trenutno se u medicini koristi za lečenje poremećaja metabolizma.
Kako deluje
Dihloracetat podstiče mitohondrije, male organele unutar ćelije odgovorne za proizvodnju 95 odsto energije koja je potrebna organizmu, na borbu protiv ćelija raka. DCA u mitohondrijama pokreće program za samouništenje, koji se aktivira u prisustvu ćelija raka.
У 16. вијеку у западном хришћанству се јавља снажан вјерско-политички покрет реформације чији је вођа био Мартин Лутер. Реформација је западно хришћанство подијелила на двије основне струје: католицизам и протестантизам (латински: protestatio - протест). Повод за побуну Мартина Лутера била је продаја индулгенција, односно опраштање гријехова, чак и будућих, вјерницима за новац. Индулгенцију је одобрио папа Јулије II. Покрет реформације и противреформације, расцјеп до ког је дошло у западном хришћанству, били су повод за многе дуге и тешке вјерске ратове (Хугенотски рат, Стогодишњи рат). Касније је Жан Калвин створио своју интерпретацију протестантских учења. Оно што разликује протестантизам од католицизма је одбацивање свих црквених одлука, неприхватање папе као посредника између Бога и вјерника и одбацивање култа светаца, икона и реликвија. Савремени протестантизам се дијели на Лутеранску, Калвинистичку и Англиканску цркву.
Мада постоје велике разлике у мишљењима и тумачењима међу хришћанима, добар дио хришћана има заједничке темеље који су потребни за њихову вјеру
Deutschland, Brotland. Mehr als 500 verschiedene Sorten gibt es bei uns. 1,6 Millionen Tonnen gehen jährlich über den Ladentisch.
Auch im Ausland gelten unsere Bäcker als die besten. Das Bäckerhandwerk will das deutsche Brot deshalb jetzt zum Weltkulturerbe machen. Aber: Wann ist ein Brot richtig gut? Was gehört hinein? Und was darf es kosten?
BILD beantwortet die wichtigsten Fragen zu unserem beliebtesten Nahrungsmittel. Was macht ein gutes Brot aus?
Ein gutes Brot enthält keine Chemie. In ihm stecken nur Getreide, Wasser und Salz, dazu entweder Sauerteig oder Hefe.
Auch eine dicke Kruste ist ein Qualitäts-Merkmal: Gutes Brot wird besonders intensiv gebacken.
So hält es länger und schmeckt auch besser. Es muss nicht immer Bio sein. Dennoch sollte Brot keine künstlichen Zusatzstoffe (z. B. Farbstoffe) enthalten.
Wie lange muss ein Brot haltbar sein?
Baguette und Weißbrot sollte man noch am gleichen Tag essen. Ein Roggenbrot mit dicker Kruste kann bei guter Lagerung (siehe rechts) bis zu einer Woche halten.
Werden Brot und Brötchen in Deutschland getestet?
Ja, das Institut für Qualitätssicherung von Backwaren (kurz: IQ-Back) schickt täglich Experten durch Deutschland, die Kruste, Geschmack, Geruch und Aussehen von Brot und Brötchen testen. Auf der Internet-Seite www.brot-test.de sind bereits mehr als 5000 Bäcker aus ganz Deutschland aufgelistet – mit 50 000 geprüften Produkten.
Warum gibt es bei uns so viele verschiedene Brotsorten?
Das hat zwei Gründe. Einer liegt in unserer Geschichte. Deutschland hatte noch vor 100 Jahren viele verschiedene Großherzogtümer und Königreiche mit eigener Back-Kultur.
So entstand z. B. in Württemberg die schwäbische Brezel und in Niedersachsen das Gerster-Brot, das mit einem Bunsenbrenner angeflammt wird.
Der zweite Grund ist die umfassende Ausbildung in Deutschland (drei Jahre plus Meisterschule). Die bringt sehr gute und experimentierfreudige Bäcker hervor. Zum Vergleich: In Spanien reicht eine zweiwöchige Fortbildung, um Bäcker zu werden.
Welche Brotsorten werden heute am liebsten gegessen?
Am beliebtesten ist das Mischbrot, dann kommt das Weißbrot, gefolgt von Mehrkorn- und Vollkornbrot.
Die Deutschen probieren auch gerne neue Brotsorten aus, etwa mit Oliven, Fetakäse, Tomaten oder Chili.
Im Trend ist gerade auch ein Eiweißbrot mit weniger Stärke. Es hat dadurch weniger Kohlehydrate.
Welchen Vorteil hat Vollkornbrot?
Vollkornmehl enthält mehr Schalen-Anteile, also mehr Ballaststoffe. Dazu kommen wertvolle Öle durch den Korn-Keimling. Dabei ist es egal, ob es Vollkornbrot aus grobem Korn oder fein gemahlenem Mehl ist.
Warum enthalten so viele Brote Sauerteig?
Sauerteig ist ein in Gärung befindlicher Teig. Mit ihm wird Brot locker und leichter verdaulich. Außerdem verbessern sich Aroma und Frischhaltung.
Gibt es auch gute Aufbackbrötchen?
Die Stiftung Warentest testete vor einigen Monaten Aufbackbrötchen vom Discounter. Nicht alle waren schlecht. Testsieger: Coppenrath und Wiese, gefolgt von den tiefgefrorenen Brötchen von Lidl und Rewe.
Warum sind Brot und Brötchen im Supermarkt günstiger?
Fast 46 000 Tonnen fertiges, zum Teil tiefgefrorenes Brot werden pro Jahr nach Deutschland importiert. Im Supermarkt werden die gefrorenen Rohlinge kurz aufgewärmt. Das ist günstiger, als wenn ein deutscher Bäcker selber frisch bäckt.
Was kostet es, ein gutes Brot herzustellen?
500 Gramm Brot kosten zwischen 49 Cent (geschnitten beim Discounter) und 1,80 Euro beim Bäcker. Die Personalkosten machen den Unterschied. Handwerkliche Arbeit in kleinen Mengen ist teurer als das Werk von automatischen Backanlagen.
Darf ein gutes Brötchen krümeln?
Ja, ein Brötchen darf krümeln. Ein Brötchen sollte gut gebräunt sein und leicht glänzen – beim Aufschneiden soll es auf jeden Fall knacken.
Fachliche Beratung: Bernd Kütscher, Direktor der Akademie des Deutschen Bäckerhandwerks in Weinheim, Baden-Württemberg
Wie gut arbeiten die Bäckereien in Bremen und umzu? Die Frage beantwortet Michael Isensee (49). Er testet jedes Jahr 5000 Backwaren und vergibt Noten. mehr…
Hohe Energiekosten und knappe Rohstoffe treiben den Brötchen-Preis in die Höhe. Deutschlands Bäcker schlagen Alarm! mehr…
Welche Brotsorte passt am besten zu Aufschnitt, Käse, Marmelade? Eins ist sicher: Mit den 20 tollen Vorschlägen unseres Ernährungs-Experten klappt alles. mehr…
Tausende Dresdener BILD-Leser (und Umland) füllen täglich ihren Stimmzettel aus, stimmen für ihren Lieblingsbäcker ab. Machen Sie mit und gewinnen Sie tolle Preise! mehr…
Von der Sachsen-Semmel werden in Dresden und Umgebung täglich rund eine Million Stück verkauft werden (samstags Doppelte). Sie ist ein echter Wirtschaftsfaktor. mehr…
Der im sächsischen Großenhain aufgewachsene Bäcker, Konditor und Schlagerstar Heino liebt unsere Semmeln und ist Schirmherr der BILD-Aktion. mehr…
Die berühmte sächsische Doppel-Semmel – sicher gehört sie auch zu Ihrem täglichen Frühstück. Und jetzt Sie gefragt: Dresden wählt die Super-Semmel – machen Sie mit! mehr…
Davon kann sich die Welt eine Scheibe abschneiden… Sie heißen „Paderborner“, „Siegerländer Riewekuchen“, „Schanzenbrot“ oder „Pumpernickel“. mehr…
Wurstbrot, Toast mit Marmelade, Müsli: Bei der Wahl des Frühstücks ticken die Deutschen total unterschiedlich. Das essen wir am liebsten. mehr…